Ostani... Ostani, još ove noći, Lakše će mi san na oči, Budi drug mi ti, Hajde ostani...! Ostani... Vidi kiša napolju šapće, Još sat-dva i ona staće, Budi dobar ti, Hajde ostani...! Pobeći sad od svega želim, Da ovaj tren sa tobom delim, Svi su zaspali, Hajde ostani...! Ostani... Vidim oči ti sjaje u mraku, I tvoje kose miris u zraku, Budi moj ti, Hajde ostani... Crvena jabuka
Po prvi put u mom životu mi je izjavljena ljubav! VOLIM TE Reči dve o kojima ne prestajem da razmišljam, kao ni o njemu! A nisam mu ni priču neku, niti pesmu neku posvetila! Ali posvetila sam i ja njemu te dve reči koje nikada niko drugi nije primio od mene, niko osim njega!
Gimnazijalka sam, može se reci tipična, a opet...Pišem prozu, i pesme, oduvek živim u nekom svom svetu, svetu u kome verujem u ljubav izmedju ostalog! Voleti... Da, ja sam ta koja voli, nespretno, istina je, ali volim! Porodicu i prijatelje, prvenstveno i najviše! Volim vaaas! Ja sam ona koja stalno nešto sanja, i obožava da sanja, čak i budna sanja, ona koja razgovara sama sa sobom, povremeno, čisto da prekinem tišinu, ona koja skuplja kučiće, mačiće, tu po kraju, koja je u stanju da pokupi i neznanca pod kišobran, a bilo je vedro nebo, jedina koja šeta osmeh po izuzetno tmurnom danu! I da, ja sam ona koja uprkos upali grla dve uzastopne večeri peva u najveće na koncertu V. Georgieva. Da, da, to sam ja! Možda sam se malo promenila! Sada znam da život nije crno-beli film. Postoje nijanse. Uvek su postojale. Ali istina je da se neke stvari nikad ne menjaju! Uvek ću biti ona koja živi za ljubav, sa puno vere i nade, ona koja od sreće i plače i vrišti u isto vreme jer je Klark konačno poljubio Lois, ona koja se uči da nosi sreću sa stilom, ali se retko kad seti da je izvuče iz ormara i dune prašinu koja se na njoj nakupila, jer ja sam ona koja se genijalno duri, jedina neodoljiva Ic!