Tako bi mi legla sad neka kiša, neki pljusak, oluja, neka elementarna nepogoda, da se istutnji... Da oslika sve ono što ja ne mogu, sve ono što ja ne smem, jer već sam i ja počela da verujem u svoju ulogu jake osobe, a istina je da više ne mogu! Ne mogu višeee!!! Najradije bih pokazala sve svoje slabosti, i izgubila se u nečijim toplim rukama, rukama podrške, rukama prijatelja, tolpim rukama. I evo otišla sam, legla sam da spavam, i grlim jastuk, sve čvršće i čvršće ali hladnoća ne nestaje...
Jaooo jedva čekam!!! Raspust počinje 19.juna, i lepota, i sloboda, i život počinje 19.juna i dolazi moj jedini Vlado Georgiev da obeleži početak lepšeg života!!! Euforijaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Evo sedoh da napišem nešto! Nemam inspiraciju... Već duže vreme. I nisam zaljubljena već duže vreme, tako da je moguće da mi zbog toga manjka inspiracija. Ali zato imam vremena za razmišljanje na pretek, posebno ovih zadnjih nedelja! I pokontala sam tako neke stvari! Ma do mene je! Da, do mene je! I svi oni momenti samoće, najdragoceniji, mometi za pamćenje, momenti za razmišljanja, momenti za snove, i oni momenti tuge, i sreće, svi oni, i daleki i bliski, svi su bili najlepši. Sve vreme bilo je do mene! A ja tek sada vidim to! I am not relationship kind of person! ...i ne bih menjala svoj najlepši solerski zivot ni za šta na svetuuu!
Gimnazijalka sam, može se reci tipična, a opet...Pišem prozu, i pesme, oduvek živim u nekom svom svetu, svetu u kome verujem u ljubav izmedju ostalog! Voleti... Da, ja sam ta koja voli, nespretno, istina je, ali volim! Porodicu i prijatelje, prvenstveno i najviše! Volim vaaas! Ja sam ona koja stalno nešto sanja, i obožava da sanja, čak i budna sanja, ona koja razgovara sama sa sobom, povremeno, čisto da prekinem tišinu, ona koja skuplja kučiće, mačiće, tu po kraju, koja je u stanju da pokupi i neznanca pod kišobran, a bilo je vedro nebo, jedina koja šeta osmeh po izuzetno tmurnom danu! I da, ja sam ona koja uprkos upali grla dve uzastopne večeri peva u najveće na koncertu V. Georgieva. Da, da, to sam ja! Možda sam se malo promenila! Sada znam da život nije crno-beli film. Postoje nijanse. Uvek su postojale. Ali istina je da se neke stvari nikad ne menjaju! Uvek ću biti ona koja živi za ljubav, sa puno vere i nade, ona koja od sreće i plače i vrišti u isto vreme jer je Klark konačno poljubio Lois, ona koja se uči da nosi sreću sa stilom, ali se retko kad seti da je izvuče iz ormara i dune prašinu koja se na njoj nakupila, jer ja sam ona koja se genijalno duri, jedina neodoljiva Ic!