-Kao da sam sto godina ovde., rekao je.
-Jao, znam. I ja sam se skroz navikla.
I zaista jesam. Brzo mi prodjoše ova prva dva meseca studentskog života. Stigla sam da se opustim i da se sprijateljim sa nekolicinom ljudi, i da su mi neverovatno dragi već, i da kisnem s njima, i da se guram pod kišobran s njima, i da se smejem s njima. Da se smejem. A ostalih 60ak osoba? Pa na njihov račun se nekolicina dragih mi ljudi i ja sprdamo. Ali ti ljudi svojim ponašanjem stvarno mole na tako nešto, inače mi ne bismo. :)
-Jel će učiš biologiju za sutra?
-Ne znam ima li svrhe. To je trebalo da počnemo da učimo još pre dve, tri nedelje ako smo ozbiljno mislili.
-Što bre?, zbunila se.
-Pa tako rade "kul" deca na ovom fakultetu.
-Da, bre, da, bre!, smejala se, A od vikenda bismo mogli da počnemo za drugi semestar da učimo.
-Pa red bi bio, dosta smo se zajebavali., nasmejah se.
To je naš najučestaliji razgovor.
-Jel si uradila ovaj i ovaj zadatak?
-A šta planiraš da daješ u januaru?
-Jao, mnogo teško, mnogo teško, mnogo ima da se uči, lele...
-A kako ti ide spremanje kolokvijuma?
To su najučestaliji razgovori ostalih ljudi.
Kad smo već kod toga, prodje i prvi kolokvijum. Opšta hemija sa stehiometrijom.
-Stavi sat na sredinu, da mogu i ja bacim pogled s vremena na vreme., zamolih koleginicu koja je sedela do mene.
Sat koji je do tada ležao na stolu licem nagore, bliže njoj, samo je okrenula tako da ja gledam u njegovu poledjinu.
Ma sve si mi ga nakrivila.
Ali i na to sam navikla već.
E da, zadovoljna sam kako sam uradila, ali čekamo do iduće nedelje rezultate.
Navikoh se na ulice i sokake kojima sada prolazim svakodnevno idući ka fakultetu i vraćajući se kući.
Navikoh se i na peciva i navukoh se na krofne koje u pauzama kupujem.
Navikoh se da u pauzama visim i u čitaonici, toliko sam se navikla i opustila da osim što učim, tamo pišem i neke svoje pričice, a nekad i samo gledam u plafon.
Plafon? Pa kao da ga poznajem već sto godina.