Po prvi put u mom životu mi je izjavljena ljubav! VOLIM TE Reči dve o kojima ne prestajem da razmišljam, kao ni o njemu! A nisam mu ni priču neku, niti pesmu neku posvetila! Ali posvetila sam i ja njemu te dve reči koje nikada niko drugi nije primio od mene, niko osim njega!
Dragi Deda Mraze, ja sam se zaista trudila da budem dobra, ma da budem savršena osoba! Zar ne zaslužujem neki poklon za trud, a trudila sam se? A ja želim da moj poklon izgleda baš kao on, onaj o kome sanjam i kome posvećujem sva svoja dela u poslednje vreme i ne moras da se trudiš da ga pakuješ, može samo jednu mašnu da ima svi znamo gde! A ja ću se dalje brinuti o njemu! Dragi moj, Kad kazaljke se poklope i kad se čaša podigne a moje želje krenu, krenu da te potraže! Za kog su pesme pevane ako nisu za tebe pronadji me u sećanju i reci da li tebe miluju? Hladni prsti decembra ide nova godina ko će biti kraj tebe kad kazaljke se poklope?
Eto danas sam sela i napisala svoju novu ljubavnu priču, priču bez naslova za sada, posvetivsi je naravno njemu, mojoj inspiraciji, najvećoj u poslednje vreme! I danas evo razmišljam o životu, pišem o ljubavi, odlutala sam u neki svoj svet, totalno sam zanesena...
Ispunjavaju me ova moja nova osećanja... Makes me happy! Možda se inspirišem pa sednem da pišem noćas! Dotle, evo slušam naravno pojačano do daske i pronalazim se u stihovima...
La vida al reves
Abrir la ventana, colgar los problemas al sol Nadar por las calles hablando de ti Meter la mirada en la lluvia Y beber una nueva canción Jugar a las cartas usando tus cartas de amor Pintar los tejados color soledad Mandar un e-mail a la luna Y la luna responde que no
La vida al revés ya ves lo que es Y mientras te tengo en la cabeza Pensar siempre en ti Contar hasta tres Y no saber nunca lo que pasa
La vida al revés, pensar con los pies Y mientras bailar con las ideas Reír para ti, llorar porque sí Metido en un lío que no veas La vida al revés
Llamar a tu casa y tu casa Que nunca existió Me miro al espejo y allí no estoy yo Hablar con los bancos del parque Y lanzar un mensaje al mar Dormir boca abajo colgando de un globo de gas En pleno verano y se pone a nevar Y siempre contigo en la mente En un mundo demente Y ya ves, la vida al revés Ya ves lo que es... Fran Perea
Gimnazijalka sam, može se reci tipična, a opet...Pišem prozu, i pesme, oduvek živim u nekom svom svetu, svetu u kome verujem u ljubav izmedju ostalog! Voleti... Da, ja sam ta koja voli, nespretno, istina je, ali volim! Porodicu i prijatelje, prvenstveno i najviše! Volim vaaas! Ja sam ona koja stalno nešto sanja, i obožava da sanja, čak i budna sanja, ona koja razgovara sama sa sobom, povremeno, čisto da prekinem tišinu, ona koja skuplja kučiće, mačiće, tu po kraju, koja je u stanju da pokupi i neznanca pod kišobran, a bilo je vedro nebo, jedina koja šeta osmeh po izuzetno tmurnom danu! I da, ja sam ona koja uprkos upali grla dve uzastopne večeri peva u najveće na koncertu V. Georgieva. Da, da, to sam ja! Možda sam se malo promenila! Sada znam da život nije crno-beli film. Postoje nijanse. Uvek su postojale. Ali istina je da se neke stvari nikad ne menjaju! Uvek ću biti ona koja živi za ljubav, sa puno vere i nade, ona koja od sreće i plače i vrišti u isto vreme jer je Klark konačno poljubio Lois, ona koja se uči da nosi sreću sa stilom, ali se retko kad seti da je izvuče iz ormara i dune prašinu koja se na njoj nakupila, jer ja sam ona koja se genijalno duri, jedina neodoljiva Ic!