Friday, October 14, 2011

I?

-I?
-Ništa posebno.
-E jebi ga.
-Jebi ga. To je problem sa očekivanjama. Uvek se razočaraš.
Dok sam ponovo vrtela ovaj razgovor u mislima čula sam zvuke meni dragih pesama. Otišla sam do prozora ne bih li ih bolje čula. Dopirali su iz sobe ispod moje, sobe mog brata. Kod njega je moj kompjuter, otud i moje pesme. Posmatrala sam prolaznike dok su se zvuci peli naviše do mene i dalje. U jednom trenutku pogled mi zastade na liku kog sam poznavala iz osnovne škole iz viđenja. Uzrečica mu je bila "Život je pas.", a možda je i sada, ne znam. I tako smo ga i zvale moje drugarice i ja, iako smo mu znale ime. Mršav, uvek nekako skromno obučen, gotovo kao prosjak, sa svojom uzrečicom "Život je pas" i svega 13, 14 godina, izgovaravši je sa nekom pomirljivošću. Ludak, mislile smo tada. A ko zna? Možda nije problem u očekivanjima. Možda je problem u životu. Možda je život zaista pas.

8 comments:

Anonymous said...

Ne moze jedno bez drugoga.. Ili ocekivanja iznenade zivot ili zivot pokvari ocekivanja :)

Митоман said...

Да је пас, нема сумње, само...Које расе? ;)

Ivana Mladenović said...

A zašto ne mogu da se slažu život i očekivanja? Makar s vremena na vreme.
Mislim da nije rasan pas! Džukela! :)

ТоМЦаа said...

Могу се сложити, само их некако мораш ускладити... Није живот пас, људи су, једноставно, такви.

Ivana Mladenović said...

Ja ne umem... Shvatila sam da mi je onda bolje bez ikakvih očekivanja.
I ššš, nemoj da te čuje ovaj lik da tako lako odbacuješ njegovu celu životnu teoriju.

Anonymous said...

Ako je život zaista pas, onda ne vidim problem.
Psi su divna bića:)

Mic :) said...

Zivot je pas! srcko! nekad mi padne na pamet i bez da ga sretnem!! <3

Ivana Mladenović said...

Bojim se da nisu svi psi divni, ne može se generalizovati. Verujem da on misli upravo na one koji nisu.
Ja ga sretnem s vremena na vreme, Mic, a i dodao me je na fejsbuku pre jedno godinu dana možda. :)