Sunday, March 21, 2010

Koliko ti godina imaš?

Razgovaramo nas dve, kao i inače. I ja svim srcem branim sve moje smotane dečake koji nikad nisu bili moji, i branim ih žustro kako su oni zaista smotani, jer mi se u suprotnom ne bi ni dopadali, i kako nije istina da se oni samo prave, i kako ću ja jednog dana ipak uspeti da se skrasim uz jednog takvog, smotanog i neiskvarenog. Moram samo da verujem i da čekam. Ona me gleda svojim zelenim očima. Zašto u medjuvremenu ne bi iskoristila ono što ti se pruža? Ono što ti je dostupno? Život?, upitala me je. Pa ne znam... Ne umem. Navikla sam da čekam. I sada prosto ne umem da živim. Plašim se..., odgovorila sam, Ko zna koja očekivanja ima život?. Koliko ti godina imaš?, upitala me je sa željom da se u ime tih godina postidim. Da se postidim straha... Mama? Zar si zaboravila kad si me rodila?

5 comments:

Kreativna dušica said...

Fantastičan post!

Ivana Mladenović said...

Pa drago mi je da ti se dopao!

Emotivna said...

,,Navikla sam da čekam. I sada prosto ne umem da živim. Plašim se..., odgovorila sam, Ko zna koja očekivanja ima život?.''

Ovo sam isto ja rekla danas,drugarici.Telepatija ili slično životno doba,pitanje je!:)

ТоМЦаа said...

Сви ми (који бар мало на сличан начин размишљамо) запитали смо се то исто у једном тренутку (а можда и више пута).

Страхове једноставно треба савладати. Трновит и тежак пут, али пусти да те бујица живота понесе. Убрзај мало ствари и, зачудо, десиће се баш оно што си очекивала - можеш само да чекаш срећу, али упуштање у авантуру потраге за њом много је интересантније :D Ово сам мало касно сконтао и још увек се саплићем о неке каменчиће, али ваљда ћу некада успети у томе... о_О

Ivana Mladenović said...

Telepatija :)
Pa istina je, svima nam se postavljaju takva pitanja u odredjenim periodima u životu. To je normalno.