Saturday, March 19, 2011

Ivana, dosadna si!


Gnjavila sam uporno Garislavu dok smo još jedan petak u nizu provodile izležavajući se, ja u krevetu gledajući Ranjenog orla po ne znam koji put, treći valjda, i uzdišući za glavnim glumcem, kao kakva šiparica što bi oni u seriji rekli, a ona dole ispred grejalice nagrejavajući se i gledajući me kroz skoro spuštene kapke misleći "Kol'ko si ti neiživljena! I pusti me da spavam...". Ubedjena sam da bi mi to i rekla da može. Štipnula sam je još par puta po obraščićima i pustila da spava.
Jer u pravu je. Ne mogu da poreknem, da je saspem argumentima i njima oborim tu njenu teoriju. Dosadno mi je. Usamljena sam. Da, ja bih da živim. Ja bih da živim! Ne u ova četiri zida. Ne, ne ni u ta četiri zida. Ja bih da živim negde gde neću ni primetiti da zidovi postoje!

8 comments:

Letnja Oluja said...

''Ja bih da živim negde gde neću ni primetiti da zidovi postoje!''
И ја бих. Ја хоћу. Решила сам ;)

Ivana Mladenović said...

Ja sam za! Držim fige i tebi i meni! :*

Стефан Јањић said...

Видиш како се жеље разликују од човека до човека... Ти мени делујеш као неко ко има предуслове да буде срећан: живиш са својом породицом, ниси морала да одеш од куће, студираш нешто што студирају паметни људи и што не може свако да студира, забавна си... Мислим, глупо је када ја све то овако изложим јер те заправо не познајем. Али, људи понекада могу да процене догађаје у свом животу тек са одређене временске дистанце... Ко зна- можда си и срећна а не знаш... Можда и сама правиш те зидове.

SMiliCa said...

Tačno znam kako se osećaš, jer se ja tako osećam gotovo svakog dana :)
Nadam se da će ti se pružiti prilika!

Ivana Mladenović said...

Pa tako kad kažeš, Stefane, ja bi trebalo da se osećam krivom ili šta već, ali nažalost sreća je relativan pojam i ja to što ti nabrajaš ne cenim jer imam i ne znam kako je živeti bez. Tako je to u životu.
Milice, tebi se ukazuje sad po završetku gimnazije prilika da krojiš svoje zidove sama, i ja verujem da ćeš je te iskoristiti na najbolji mogući način.

Anonymous said...

Samo mrdaj! Izađi, pa makar prošetala samo svoje patike ili papuče. Pokreni i sebe i prijatelje i biće bolje, budi sigurna u to... Samo odlučno počni da menjaš na stvarima koje te čine nesretnom.

ТоМЦаа said...

Иванааа, где си? :)

Изађи мало на свеж ваздух, лепо је време, опусти се. Нисам коментарисао када сам читао, ишчекивао сам промену сваког дана, ал' нешто си се ућутала. Надам се да си већ заборавила ову епизодицу ;)

Ivana Mladenović said...

Sad sam tu. Manje više je sve isto, pa me zato nema, i nisam imala net neko vreme, ali ovih dana bi trebalo da me bude. ;)