Wednesday, March 24, 2010

Ne mogu da se oslobodim straha

Pronašla sam najzad u onom svom haosu čarape, počela da ih oblačim, onako nabrane vrhovima prstiju sam ih povlačila naviše, preko kolena najpre a zatim i naviše preko butina pa sve do kukova. Zakopčavši je premestila sam se s noge na nogu ne bi li bolje upila svaku liniju mog tela. Oduvek mi je prijala ta suknja. I neki džemper, lagani, ljubičasti. Stajala sam pred ogledalom. Želela sam da pogledam sebe u oči. Skrenula sam pogled. Brzim koracima sam izašla, pokupila usput par sitnica, mobilni, novčanik, neki sitniš sa stola, stavila naočare, prsnula par kapi parfema, natnula sam patike, ljubičaste, uvlačeći na brzinu jednu ruku u rukav jakne drugom sam već otključavala vrata, na stepenicama zastadoh da zavežem pertle, a zatvarajući kapiju uvukoh i drugu ruku u jaknu. Usput sam se još i češljala prolazeći prstima kroz kosu. Preturala sam po džepovima. Našavši ga najzad, nanosila sam ga nežno sa jednog na drugi kraj usana a zatim se malo obliznula jer obožavam taj sladunjavi ukus labela. Spremna sam! A gde sam se uputila? U život! I podjoh ja tako ubrzavajući korak sve više i više, u nemogućnosti da se oslobodim utiska da kasnim.
Ruke su mi bile hladne.
Neverovatno hladne.
Kao i uvek.
Čega se toliko plašiš?, upitao me je.
Ja ne umem da živim.
Živote, ja sam tebe čekala!
Sačekaj sad ti malo mene!
Zagrli me., tiho sam zamolila.
Jako.
Jače!

6 comments:

Kreativna dušica said...

Wow, jako! Mnogo, mnogo jako! Svaka čast na postu.

P.S. Ponekad odbijem da vidim sebe u ogledalu. Stresem se i uplašim pri pomisli da bi mi moglo nešto reći. Nešto što u dubini duše znam, a bojim se da mi se neće svideti. Hm...

Pozz

Kajzer Soze said...

Baš mi se sviđa post, super je napisan i zanimljiv. Imaš puno energije, čuvaj je, nekad tako lako isklizi, prosto nestane s obavezama i problemima ako se zapostavi.

Emotivna said...

Uh,covece.
Ni mene moj zivot nece da ceka.Glupavi zivoti! ;) A opet,nemamo izbora.
Divan post!

Стефан Јањић said...

Ма шта је, бре, живот?...
:(

Ivana Mladenović said...

Pa da, dušice, otprilike tako, kad nisam zadovoljna sobom ne smem da se pogledam u oči.
Trudim se Kajzer, vidiš da se trudim! :)
Emotivna ne znam šta da ti kažem, trudi se i ti!
Stefane, trebalo bi da pojasnim šta sam htela da kažem metaforom ili je to samo komentar u vidu pitanja?
Hvala svima na ovakvim kritikama!

SMiliCa said...

И ја стално имам утисак да касним. Као да је то кашњење у животу оно што ме спречава да будем срећна. Леп пост, веома интиман.