Friday, May 14, 2010

Gimnazija over


Ja sam naravno u neverovatnoj frci zbog svih pismenih, testova, ispitivanja, i svega, probnih maturskih, iz nemačkog, jedan od najboljih prevoda, čisto da se pohvalim, i iz srpskog, i maturski rad (iz hemije) koji me još uvek čeka, tj sav materijal sam prikupila i sad on čeka i gomila prašinu koju ću htela ne htela morati da obrišem makar rukavima kad ih budem zasukla sad za vikend i prizavršila još i to. U petak 21.05. se raspuštamo! Parada maturanata je u petak 21.05. Matursko veče je 7.06. Posle toga me očekuju još pravi maturski ispiti i odbrana radova, a 15. juna i dodela svedočanstava da ozvaniči svršetak jednog dela mog života- gimnazije. Mnogo je brzo prošlo. Znači ne mogu da verujem! "Jel ti žao?", pita me Vera. "Jes boli me...", odgovorila sam u šali. Nije mi žao, iskreno rečeno, nimalo, ni zbog čega, ali mi je vreme neverovatno brzo prošlo, dogodile su mi se neke stvari u životu, puno iskustava, pregršt i uspomena, par dragih ljudi, sa kojima ću naravno ostati u kontaktu, naučila sam ponešto, i sazrela sam u celom tom periodu, jeste da ja nikako ne mogu da budem objektivna u posmatranju sebe, ali jesam sazrela, nisam se mnogo možda promenila, ali ipak...
Oko 30. juna me očekuje prijemni ispit! I paralelno sa svim svojim obavezama, naravno imam i časove pripremne.
Pa sam i nervozna, što je sasvim logično! A nekad sam pak flegma...
Kombinujem kako bih ipak preživela.
U potpisu: Ivana-devetnaestogodišnja maturantkinja!
Kako simpatično zvuči!
Kad sam upisivala gimnaziju, sećam se, bila sam tek dete!
Sad?
Sad sam devojčica! :)

10 comments:

ТоМЦаа said...

Честитам од срца, тако ваља :)

Не брини, преживећеш. Нико још од школе није умро. Или бар ја за то нисам чуо :D

А тек ова сад јурњава око испита, уписа и све то... Има да прође невероватно брзо. И... Одееее

Морам да бришем. Изгубио сам мисао.

Kajzer Soze said...

Jeste malo stresno sad sve to odjednom,ali čeka te dugo,dugo leto (do oktobra),pa vidi da ga iskoristiš najbolje moguće!
P.S.Mrzeo sam gimnaziju, sreća pa se završila :)

Retka Zverka said...

E, pa Ivana, čestitam maturantsku "titulu"! :-) Lepo se provedi na maturantskoj večeri. Mada je to meni sve išlo na krasni, hehehe.

Ivana Mladenović said...

ToMCaa, naravno da ću da preživim, nisam ja napisala ovaj post kao žalospev, biće sve ok, makar što se gimnazije tiče, za to se ne sekiram nimalo, nego sam čisto htela da vas podsetim kako sve to izgleda, a i to je definitivno trenutno moja najveća prokupacija, nemam šta drugo da podelim.
Što se upisa tiče, videćemo...
Hvala, nije neka titula, pucam ja na veće, ali će mi i ova uvek biti draga.

Emotivna said...

Slatko :)
Meni su jako brzo prošle dve godine(već pola gimnazije,ej!) i verujem da će isto tako još dve a uspomena,kao što ti reče,nema baš puno.No,mene na stranu,tebi želim da super odbraniš rad,položiš prijemni i upadneš na budžet,i jedva čekam da čitam tvoja prva farmaceutska iskustva :)

Стефан Јањић said...

Дете > Девојчица :))

Ма биће ти жао ;)

Emotivna said...

P.S.
POSLE LJUBAVI

Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.

Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa
i mosta,
niz raskršca koja se razilaze kao posvadani ljudi.

Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.

Nikad više necemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više necu smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukrocenom žvrku na temenu
za koji su me vecito cupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.

Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i cudni
kao grad za vreme velikih praznika.

Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
necemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok cutimo
necega vrlo važnog,
necega toliko ogromno važnog
cega se razdvojeni nikada više necemo moci setiti.

Miroslav Antic

Ivana Mladenović said...

Emotivna ja sam ipak rekla pregršt uspomena, žao mi je ako tebi neće ostati za gimnazijom makar neke lepe uspomene, to je ipak draž celog iskustva! Potrudi se, imaš još dve godine da ih napraviš!
Hvala na svim lepim željama, i ja bih bila veoma srećna da sve protekne u najboljem redu i naravno da ću da delim s vama i prva studentska iskustva, nadamo se farmaceutska!
P.S. Pesma je prelepa, naravno kad je Mikina! :)
Stefane možda će mi i biti žao, nekada. Sada nije. Jel tebi žao što se gimnazija završava?

ТоМЦаа said...

О, нисам ни мислио да је жалоспев... Штавише, имао сам нешто друго на уму, али сам послао ово јер сам изгубио мисао. Давно је то већ било, ко зна колико сам мишљења променио :)

Знам да ћеш успети у томе што си замислила и да идеш даље, то је најважније :D

SMiliCa said...

Уписујеш фармацију ?
О даа... и мене јако занима пошто планирам нешто јако слично ! :)

Увек ћеш памтити и радо се сећати ових тренутака. Срећно!!!