Saturday, January 23, 2010

Ma, karakter sam...

Ali u nekom drugom životu!
I kažem ja lepo neću više! U 2010. neću više! Obećala sam sebi, razglasila svima, da me opomenu ako se slučajno zanesem i zaboravim, tu sam želju izrazila i ovde na blogu, i mozgu izdala pismeni zahtev, podsvesti naredjenje, srcu jednu molbu... A kao da nisam! Jao, Ivana, najradije bih ti sada zalepila jedan šamar! Slobodno. Znam da zaslužujem! Ma neću, šta bi promenio jedan šamar? Ništa! Ako ti Ivana, nakon svih tih sekundi, minuta, dana, nedelja, meseci, čak i godina ponekad, posvećenih njima i dalje ne uvidjaš beznadežnost, ne vidiš da srljaš ponovo ka toj dobro poznatoj stazi, kojom si hodala toliko puta, i koja već poznaje zvuk tvojih koraka, stazi koja vodi ka onom jadu, da ne kažem depresiji, mada bilo je i toga s vremena na vreme, sumnjam da će te taj šamar probuditi! Opekla si se nebrojeno puta i ponovo guraš ruku u vatru! Mazohisto jedan najgori! Tebi će se još i ti šamari usladiti! Koje ti se misli uopšte motaju po glavi? Da će sad nešto da se promeni? Da ćeš dočekati to čudo? Pa nećeš! Ma koje bre pa čudo? Svaki dan sve jedno te isto! Ništa se ne menja! Sve je isto! U tome i jeste stvar! Ništa se nije promenilo, a neće se ni promeniti! A ti se dobro zamisli nad tim? Jer vidim te, ponovo ti misli lutaju na te tri strane, podvlačim ovo tri, istim tim stranama kojima su lutale i prošle godine u ovo isto vreme. Čemu to? Mazohisto! Lutaju li njima misli? Jes', zabole ih... A ti? Ti ćeš još da veruješ u čuda? Čuda su bre precenjena, budalo! I koja je verovatnoća da jedna prosečna osoba doživi čudo? Mani se ti toga, kad ti kažem! Poslušaj me, ja, kao glas ono malo razuma što dopuštaš da ti se meša s vremena na vreme u misli, ipak znam najbolje!

5 comments:

Владимир Нимчевић said...

E, kad sam pročitao ovaj post odmah si me podsetila na jednu prelepu pesmu od Parnog Valjka. Zove se Mijenjam Se :)) Preporučujem ti da je poslušaš, verujem da bi ti se svidela :))

http://www.youtube.com/watch?v=pq1ABJ2h-X0

ТоМЦаа said...

Ово је постало озбиљно...

Ivana Mladenović said...

Svidja mi se pesma, kao i većina onih koje mi preporučuješ s vremena na vreme, hvala! Imamo sličan ukus!
Ma ja se ozbiljno uvaljujem u gluposti! Tomcee, da li na to misliš?

ТоМЦаа said...

Некако је овај твој унутрашњи монолог, или дијалог између гласа разума и душе или шта већ толико направио јаз између онога што желиш и онога што мислиш да треба да желиш. Не знам како да објасним, али пробај некако да их ујединиш иначе ћеш полудети... Онако, "одистински" :)

Владимир Нимчевић said...

Ma, nemoj se tripovati Ivana. To je samo jedna faza :-) Proće to :-) Drago mi je što imamo sličan muzički ukus :-) I ja volim lagane stvari :-) Možda znaš, Parni Valjak ima jednu pesmu, zove se Ivana :-) I ta mi se sviđa :-)