Sunday, February 28, 2010

Nikada, nekada i vajkada

I evo, uspela sam da privedem kraju 19 postova za 19 rodjendan!
Sa svojih 19 godina:
Oduvek sam bila štreber. To mi je stil.
I nikada nisam dobila dvojku. Ne znam kako? Jednostavno nisam.
Oduvek su tu bile moje petice. Koje ću, iskreno se nadam, ostaviti za sobom maja, juna, kad već?
I nekada, i sada, obožavam da zapalim tako iznenada, spakujem se samo i javim se mojima samo s vrata, da idem malo, da ne znam kada ću da se vratim i da me ne zovu baš mnogo.
A cigaretu, npr, nikada nisam zapalila, povukla niti jedan jedini dim. Ne! I nikada i neću. Kad sam tako u razgovoru to pomenula pred mojima majka me je pogledala onako skroz zaprepašćeno, kao da sam jedina na svetu. Ali ja sam sebi obećala, i ispuniću to obećanje.
Oduvek sam držala do reči.
Nekad bi one bile na mojoj strani, nekad bi se okretale protiv mene.
Ali nikada me nisu napuštale.
Oduvek su bile tu da njima sagledavam svet.
Nikada nisam nosila naočare. Sve do sada. Mada, evo, navikoh se već. Čak se i navukoh.
Nekada sam mislila da je svet baš onakav kakav ga vidimo onim ružičastim naočarima.
Jer sam oduvek bila ona koja sanjari. I na javi i u snu.
Nekada sam mislila da je moguće živeti snove.
A ipak svet nikada nije ni nalik onim svetovima u snu.
Nekada me je to činilo tužnom.
A onda sam shvatila da je tako i bolje. Ne zaslužuju ga svi!
A meni je uvek na raspolaganju!
S vremena na vreme shvatila sam treba obojiti i ovaj svet, ovu stvarnost, ispuniti sebi neku želju...
A ja se eto nikada se nisam vozila vozom. A obožavam zvuk vozova u tihim noćima. Tu želju ću definitvno morati da ispunim sebi!
19! :)

6 comments:

ТоМЦаа said...

Свака част за држање речи! А и за петице :)

Морам рећи да правиш углавном добре изборе. Научила си да пратиш свој пут и да не обраћаш пажњу на то шта други мисле о томе. Комбинација ова два је савршена за успех у животу :D

Видиш, та идеја о возу је и мени већ дуже време у глави... Мораћу ускоро да је спроведем у дело, хвала за подсећање.

Ivana Mladenović said...

Stvarno zvuči glupo, ali eto ima i nas koji se nismo vozili vozom. Moraćemo! I nije to skupo.
Trebalo mi je vremena da postanem to što jesam, naučim neke stvari i eto, radim ja i dalje na sebi, ali sam ujedno i zadovoljna trenutnim rezultatom.
Hvala na podršci!
Iskreno se nadam da ćemo uskoro prepričavati doživljaje iz voza! :D

Emotivna said...

,,Nekada sam mislila da je moguće živeti snove."-Mislim,verujem,i nikada neću prestati!

Inače sam i ja štreber(želim da me petice drže još dve godine samo),ali dvojki je bilo,tačnije bila jedna jedina pre neki mesec :))
19!Svaka čast :)

Ivana Mladenović said...

Ja imam još par meseci da dobijem tu dvojku, ali po svemu sudeći neću.
Ako, lepo je to!
Ne prestajem ni ja da sanjam, taman posla, nadam se da me nisi pogrešno razumela, samo shvatam da taj moj svet u koji ja rado pobegnem nikad neće postati stvarnost, a i da je tako bolje, pokvarili bi mi ga. To ne znači da ipak ne želim da se nešto iz tog sveta prenese u stvarnost, pa čak i obratno.

SMiliCa said...

С обзиром како пишеш, ни не чуди што никад ниси добила двојку :) И ја сам штребер, али не могу да кажем исто за себе. Свака част, заиста ти се дивим:)

Нисам ни ја никад провукла ни један једини дим. Нити ћу, бар не у овом животу!

Возови... Први пут сам ишла возом одмах након рођења,а следећи пут тек након 12 година. Тако да, кад сам ушла у воз други пут, био је то доживљај који никад нећу заборавити.

Ivana Mladenović said...

Ja imam u planu da sad za prolećni raspust kročim u voz!
A vozila sam se i ja jednom kao beba, ali se toga naravno ne sećam.
Zato jedva čekam raspust!