Thursday, February 18, 2010

Žene...

U našoj kući ima nas tri. Baka Vera, mama, i ja. I oduvek smo bile nas tri. Mogu slobodno reći da smo drugarice, jer gajimo takav odnos, uprkos razlici u godinama mi možemo o svemu da razgovaramo. I tako mi jedna drugu posavetujemo, saslušamo, i slušamo se-uglavnom i čuvamo se-uvek! A skroz smo različite! Vera i ja smo više tako malo luckaste i ponosimo se time, mama je kao profesor glas razuma, s druge strane Vera je uglavnom bila loš djak, dok je mama uvek bila odlična, a ja naravno 5.00 odlična, Vera je večiti optimista, uvek krije kad brine, tako da kad nešto prijavi, ozbiljno je, mama je ta koja stalno brine, ali kad nju zateknete samu u sobi sa pripaljenom cigaretom, jasno vam je da nešto baš, baš ne štima, ja volim da bedarim, to mi dodje način života, mada uglavnom zbog gluposti, ja jedina razumem sarkazam kao humor, Vera je večito mlada, dok se nas dve nikad nećemo zaraziti tom bolešću, samo je Vera bila mlada, i lepa, naravno, uh šta je ona udvarača imala, ta vi ne znate!? Ja jedina od nas večito prepričavam svoje snove! Moraću da kupim jednom sanovnik, ali zaista!
Na moj život, stavove, na mene kao ličnost najveći uticaj imalo je to naše prijateljstvo!
Žene... :D
Ono u čemu sve tri uživamo je romantika. Svaka na svoj način veruje u ljubav!

2 comments:

Стефан Јањић said...

Како је то дивно :) Твоја прича подсетила ме је на назив познате књиге Љиљане Хабјановић Ђуровић,Женски родослов. Ту књигу нисам читао, али ми је једноставно пала на памет после овог симпатичног текста.

Ivana Mladenović said...

Pa da, čuvamo se nas tri, trudimo se!